Mlada Bosna

internacionalno

Članovi Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju (JOSD) iz Istočnog Sarajeva osnivaju organizaciju Mlada Bosna, koja se, kako po imenu, tako i po nekim ideološkim odrednicama, referira na Mladu Bosnu s početka XX vijeka, kojoj je pripadao i Gavrilo Princip.

Formiranje ovakve lokalne organizacije JOSD-a ima dva primarna cilja. Reafirmiranje lijeve revolucionarne misli u Bosni i Hercegovini i, u okviru nje, povratak srpskog naroda u BiH vrijednostima univerzalizma i internacionalizma, koje su već dvije decenije bez utemeljenja u realnosti i istorijskim činjenicama potisnute i obezvrijeđene, stoji u uvodu u Deklaracija, koji prenosimo u nastavku u cjelosti.

Mlada Bosna smatra da srpski narod kroz antifašističku i revolucionarnu partizansku borbu u Drugom svjetskom ratu, nije, sa druga dva naroda, stvarao Bosnu i Hercegovinu kao narodnu republiku da bi ona danas, kao finansijska kolonija krupnog bankarskog i korporativnog kapitala, bila razdijeljena u interesne zone nacionalnih buržoazija Srpski narod više ne smije biti naivan i dopuštati da njime manipulišu navodni zaštitnici nacionalnih interesa, lažni nacionalni demokrati i tobožnji socijaldemokrati, koji su kao realizatori liberalno-kapitalističke ekonomske ideologije upropastili i/ili rasprodali sva javna preduzeća, a sada se pripremaju da pod plaštom preuzimanja „državne imovine", pripreme teren za njeno krčmljenje i rasprodaju u sopstvenom interesu.

Gavrilo Princip je dao život za ideale klasne borbe a ne za nacionalističke snove srpskih gazdaGavrilo Princip je dao život za ideale klasne borbe a ne za nacionalističke snove srpskih gazda

Mlada Bosna podsjeća da se Gavrilo Princip i Nedeljko Čabrinović, u svojoj revolucionarnoj borbi protiv ondašnje kolonijalne sile, Austro-Ugarske monarhije, nisu borili protiv drugih naroda u Bosni i Hercegovini, već protiv njenog podređenog kolonijalnog statusa. Nije to bila samo borba protiv austro-ugarskog imperijalizma u južnoslovenskim zemljama, već i kolaboracije srpske buržoazije sa kolonijalnom habzburškom upravom.

Malo je poznato da je Gavrilo Princip smatrao da sarajevsku srpsku čaršiju treba zapaliti „kao kutiju šibica", zbog prividnog zalaganja za nacionalnu i jugoslovensku stvar, dok im je primarni interes bio zaštita i uvećavanje sopstvenog bogatstva u okvirima kolonijalne uprave i interesa austro-ugarske buržoazije. Nedeljko Čabrinović je kao predsjednik organizacije sarajevskih šegrta (a tada je imao samo 14 godina) znao upozoriti na one koji znaju „samo slušati riječi popova, a ne promišljati da li je istina ono što oni vele ili ne", nego se „daju zaglupljivati od tih narodnih gulikoža". Nikakvo čudo da je tako proizvedena pljačkaška klika, otuđena od narodnih interesa i demokratskih vrijednosti, ponajviše pomogla da kolonijalna uprava beogradske buržoazije nad zemljama južnih Slovena, svojom pohlepom, upropasti implementaciju napredne jugoslovenske ideje.

Identično stanje imamo i danas u BiH kada Milorad Dodik, Nebojša Radmanović i Nikola Špirić izigravaju zaštitnike nacionalnih interesa, dok su, donoseći pljačkaške zakone, srpski narod u Bosni i Hercegovini prepustili na milost i nemilost finansijskim interesima stranih banaka, korporacija i lihvarskih mikrokreditnih organizacija. Bosnu i Hercegovinu i, samim time, Republiku Srpsku, ukoliko se nastavi politika „nacionalnih zaštitnika" čeka sudbina Grčke, koja zbog aranžmana „nacionalnih revnitelja" sa krupnim bankarskim kapitalom, sada na ime vraćanja duga, mora prodati svoje aerodrome, luke, ceste, telekom, pa čak i vodovod i kanalizaciju.

Dakako, Mlada Bosna posebno skreće pažnju na činjenicu da su bošnjački i hrvatski narod u BiH, također svedeni na instrumente svojih nacionalnih buržoazija, a kroz djelovanje nacionaldemokratskih i socijaldemokratskih elitističkih političkih agencija. Naše pozivanje na Gavrila Principa nipošto se ne smije svesti na obraćanje isključivo srpskom narodu, niti se tiče samo njegovih nacionalnih interesa. Mlada Bosna u potpunosti odbacuje buržoaski fetišistički koncept narodnosti i nacije zasnovan na fetišističkim i okultnim ideološkim konstrukcijama. Naše je da upozorimo na klasnu svijest koju je sedamnaestogodišnji Princip razvio početkom prošlog vijeka, a danas se smišljeno uništava kako kod srpskog, tako i kod bošnjačkog i hrvatskog naroda.

Za razliku od nekadašnje Mlade Bosne, koja nikada nije egzistirala kao politički pokret, već se radilo o tako kasnije prozvanoj grupi ljudi različitih političkih ubjeđenja, nova Mlada Bosna će se unutar JOSD-a profilirati kao organizacija bazirana na slobodarskim marksističkim principima. Mlada Bosna u okviru JOSD-a se dakle ograđuje i odriče od buržoaskih i zastarjelih nacionalističkih ideologija, pojedinih članova ubrojenih u Mladu Bosnu, posebno kada je riječ o kasnijim nacionalističkim ubjeđenjima Vase Čubrilovića, kojih se nakon Drugog svjetskog rata i sam odrekao.

Mlada Bosna smatra da srpski narod u Bosni i Hercegovini, u svome najboljem interesu, mora razotkriti i prezreti perfidne manipulacije svojim tradicionalnim simbolima i vrijednostima, koje već dvadeset godina vrše buržoaski ideolozi sprovodeći koncept društva u kojem dobrima većine po svome nahođenju raspolagati privilegovane manjine. Naročito je sramotna u postojećem poretku uloga korumpiranog i moralno izopačenog visokog sveštenstva SPC, koje umjesto hrišćanskih vrijednosti univerzalizma, te skromnosti i jednakosti među ljudima, blagosilja i sama učestvuje u kapitalističkom gangsterizmu vladajuće buržoazije.

Dvadeset godina vladavine reakcionarne nacional-šovinističke buržoazije i njene ravnogorske ideologije srpskom narodu nije donijelo ništa osim siromaštva, poniženja i neopisive sramote zbog monstruoznih zločina, etničkog čišćenja i genocida koje je ova pljačkaška i zločinačka klika potakla, isplanirala, naredila i sprovela u njegovo ime. Srpski narod više ne smije biti instrumentom zlikovaca i njihovih manipulacija. Oni nisu narodni predstavnici, već klasa koja se obogatila pljačkajući srpski narod i koja radi samo u svome interesu.

Mlada Bosna stoga poziva srpski narod da, kroz djelovanje u naprednim, vanparlamentarnim, ljevičarskim i radničkim organizacijama, pruži ruku jednako obespravljenom, poniženom,
opljačkanom i osramoćenom bošnjačkom i hrvatskom narodu. Neka naš novi savez bude naša zajednička katarza i garant budućeg društva građenog na egalitarnosti i socijalnoj pravdi, a ne na fantazmagorijama i fetišizmima nacionalnih pljačkaških buržoazija.

U Istočnom Sarajevu, 16. januar 2011.